Slijedi li konačni kolaps Iranske revolucionarne garde?

18 dana nakon početka zajedničke vojne akcije SAD-a i Izraela 28. veljače 2026. situacija na Bliskom istoku razvila se drugačije nego što se prvotno očekivalo.

Na početku se pretpostavljalo da će ubojstvo iranskog vrhovnog vođe Alija Hameneija u prvim satima rata, kao i eliminacija drugih političkih i vojnih lidera, brzo destabilizirati centar moći Islamske Republike, piše Deutsche Welle.

„No s početkom trećeg tjedna rata vidi se da ta procjena ne odgovara stvarnosti. Struktura moći u Iranu prevladala je prvi šok", kaže analitičar za Bliski istok Habib Hoseini-Fard.

Revolucionarna garda nastavlja napade

Umjesto kolapsa, iranska Revolucionarna garda nastavlja borbu na više frontova – protiv SAD-a i Izraela, ali i napadima na ciljeve u susjednim arapskim državama. Pritom se oslanja na decentraliziranu i dobro umreženu zapovjednu strukturu.

Čini se da je to i dalje slučaj, čak i nakon što je Izrael u utorak (17.3.) objavio da je ubio Alija Laridžanija, šefa Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana. On je bio odgovoran za koordinaciju u pitanjima obrane i vanjske politike.

Izrael je također priopćio da je u još jednom napadu u ponedjeljak ubijen vođa milicije Basidž, Golamreza Solejmani.

Iran je kasnije u utorak potvrdio smrt i Solejmanija i Laridžanija.

Revolucionarna garda, poznata i kao „Vojska čuvara islamske revolucije" (IRGC), osnovana je nakon revolucije 1979. jer novi vlastodršci nisu vjerovali vojsci koju je izgradio šah. Njezin zadatak: sprječavanje puča i zaštita državne ideologije. Zajedno s redovnom vojskom, Revolucionarna garda danas čini oružane snage Irana. Ona je podređena vjerskom i političkom vođi Islamske Republike, trenutačno Mojtabi Hameneiju. Broj njezinih pripadnika procjenjuje se na do 200.000.

Prema podacima Središnjeg zapovjedništva SAD-a (CENTCOM) od ponedjeljka, 16. ožujka 2026., Iran je u protekla dva tjedna izveo više od 300 raketnih napada i napada dronovima na Kuvajt, Katar, Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju i Izrael. Saudijsko ministarstvo obrane priopćilo je 16. ožujka da je od ponoći presrelo više od 60 dronova u vlastitom zračnom prostoru. To ilustrira razmjere ove konfrontacije bez presedana.

Iz Ujedinjenih Arapskih Emirata prijavljena je jedna žrtva u Abu Dhabiju i jedan ozlijeđeni. Prema navodima vlasti, riječ je o posljedicama padanja krhotina iranskih projektila. Ovi napadi uslijedili su nakon tvrdnje iranskog ministra vanjskih poslova Abasa Aragčija da su s teritorija Emirata ispaljene rakete na otok Harg – što je tvrdnja koja je izazvala oštre reakcije.

Fleksibilne zapovjedne strukture kao recept za uspjeh

Aragči isključuje pregovore. Dok god napadi traju, neće biti primirja, izjavio je. On se očito može osloniti na i dalje snažan vojni aparat, s Iranskom revolucionarnom gardom (IRGC) kao ključnim akterom koji može fleksibilno reagirati na situacije koje se stalno mijenjaju.

„IRGC se u posljednja dva desetljeća razvila iz hijerarhijske institucije u mrežnu strukturu. Provincijska zapovjedništva imaju široke ovlasti i mogu djelovati neovisno o centru", kaže stručnjak za Bliski istok Habib Hoseini-Fard i dodaje da „strateška dubina zemlje i podzemni raketni silosi čine potpuno uništenje vojnih kapaciteta u kratkom vremenu nemogućim – što je realnost koja opravdava nastavak napada unatoč tvrdnjama SAD-a o maksimalnom uništenju."

Tako je izraelska vojska prijavila nova lansiranja raketa prema Izraelu – unatoč masovnim napadima na iranske ciljeve. U stambenim područjima Tel Aviva došlo je do udara kasetnog streljiva.

Revolucionarna garda usko isprepletena s režimom

Reza Talebi, politički analitičar, ukazuje na unutarnju strukturu sustava i upozorava na pojednostavljene pretpostavke o mogućem raspadu moći u Iranu:

„Ideja da stanje državne slabosti ili čak 'propale države' automatski vodi kapitulaciji vojnih snaga, ne odgovara strukturnoj stvarnosti u Iranu. Ideološki obojene snage unutar vojnog i sigurnosnog aparata usko su povezane s postojanjem samog sustava."

Talebi naglašava da Revolucionarna garda nije samo vojna organizacija. „Revolucionarna garda istodobno kontrolira ekonomske i ideološke strukture moći koje sežu daleko izvan Irana", kaže on. Tako Al-Kuds brigade, specijalna jedinica Revolucionarne garde za operacije u inozemstvu, okupljaju oko sebe terorističke skupine na Bliskom istoku koje podržavaju ciljeve Irana, poput uništenja Izraela.

Organizacija posjeduje i građevinski konglomerat pod nazivom Hatam-al-Anbija, koji je vodeći u mnogim strateškim infrastrukturnim projektima i investicijama vrijednim milijarde. Tvrtka je osnovana krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća radi obnove zemlje nakon rata protiv Iraka.

„Organska isprepletenost značajno otežava brzu ili dobrovoljnu predaju moći", kaže Reza Talebi. „Ako se oslabi samo vanjski sloj sustava, to ne vodi nužno kolapsu, već može zaoštriti napetosti i pojačati interne sukobe unutar aparata moći." Ako bi sustav kolabirao, vjerojatniji je raspad po modelu Sirije ili Afganistana nego uređena smjena vlasti.

Potpuni kolaps malo vjerojatan

Talebiju se čini da za SAD i Izrael „potpuno kolabiran sigurnosni aparat nije nužno cilj". Iz perspektive Izraela, oslabljen ali funkcionalan sigurnosni sustav u Teheranu mogao bi biti predvidljiviji od potpunog vakuuma moći.

Prema Hoseini-Fardu, Zapad sada slijedi dva cilja: vojno slabljenje preostalih iranskih kapaciteta i otvaranje Hormuškog tjesnaca s jedne strane, te ciljane napade na sigurnosne institucije kako bi se olakšali unutarnji prosvjedi.

Brzo primirje i raspad Revolucionarne garde ipak se ne naziru, smatra Hoseini-Fard. On ističe da je Iran nakon prvog šoka ciljano stvorio nesigurnost u Hormuškom tjesnacu i time povećao pritisak na svjetsko gospodarstvo. Napadima na infrastrukturu i vojne baze u regiji Perzijskog zaljeva raste regionalna dimenzija sukoba.

„Najvjerojatniji scenarij je nastavak rata – ili u dosadašnjem opsegu ili u proširenom obliku", kaže on.